Search for:

Božidar Milić – arhitekta i urbanista

Prof Božidar Milić nam je bio uzor od koga smo svi učili, a uvijek ćemo se preispitivati da li smo naučili. Ne smijemo zaboraviti ono na šta nam je on uvijek skretao pažnju: biti vrijedan, biti odgovoran, biti profesionalan i prije svega biti častan.

dr Vladimir Bojković

Arhitekta, urbanista, redovni profesor na Građevinskom (1989–2014) i Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore (2002–2014).  Jedan od osnivača Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore.  Autor je knjiga i tekstova o arhitekturi i urbanizmu i dobitnik brojnih priznanja za stvaralaštvo iz navedenih oblasti. Rođen je u Crmničkom selu Limljani, Opština Bar, gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu pohađao je u Baru i Podgorici, a diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1959. godine.  Doktorsku disertaciju pod nazivom „Urbano i graditeljsko nasljeđe Crne Gore u funkciji razvoja sa posebnim osvrtom na istorijski razvitak i razvoj perspektive Crne Gore” odbranio je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1988. godine, kod mentora prof. dr Bogdana Bogdanovića. Jedan je od najznačajnijih crnogorskih arhitekata i urbanista druge polovine XX vijeka. U periodu od 1961. do 1969. godine, radio je u Zavodu za urbanizam grada Titograda, na mjestu rukovodioca Zavoda i glavnog urbaniste i projektanta grada, pod čijim je neposrednim stručnim radom i planiranjem urađen jedan dio arhitektonskih objekata i Generalni urbanistički plan Titograda 1964. godine, nakon čijeg je usvajanja nagrađen Nagradom Oslobođenja Titograda. Rukovodio je timom za reviziju Generalnog urbanističkog plana Titograda iz 1974. godine. Od 1969. godine radio je u Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje kao glavni inženjer, vodeći planer i projektant. U okviru Međunarodnog projekta Južni Jadran – pod pokroviteljstvom UN, 1970. godine obavljao je dužnost jednog od vodećih planera. U toku svog rada 1964. i 1969. godine boravio je u Holandiji, Francuskoj i Belgiji na stručnom usavršavanju. Služio se i tečno govorio francuski, italijanski i ruski jezik. Koautor je izrade elaborata o osnivanju i organizaciji otvaranja Arhitektonskog odsjeka pri Građevinskom fakultetu u Podgorici.
Od realizovanih arhitektonskih objekata najznačajniji su: zgrada Kliničko-bolničkog centra u Podgorici (1974), zgrada Osnovnog suda u Podgorici (1981), Administrativna zgrada Drvoimpex-a u Podgorici (1968), Robna kuća Beko u Podgorici (1969), Kompleks stambenih zgrada Luke Bar u Baru (1977), Dom zdravlja na Cetinju (1976), Kompleks stambenih zgrada u Podgorici (1978), Distributivni centar sa fabrikom za preradu voća i povrća u Podgorici (1999), nadgradnja Građevinskog fakulteta u Podgorici (1998), projekti za cca 20 porodičnih zgrada i vila (1965-2000) i dr. Pored stručnog i naučnog rada, bio je aktivan član brojnih republičkih i saveznih naučnih i stručnih organizacija i udruženja iz oblasti urbanizma i arhitekture. Bio je član predsjedništva i sekretar Saveza arhitekata Crne Gore i član predsjedništva Saveza arhitekata Jugoslavije; član Odbora za urbanizam Konferencije gradova Jugoslavije; član predsjedništva Saveza urbanista Jugoslavije; član komisije Saveznog zavoda za standardizaciju iz arhitektonskog projektovanja; član Savjeta za čovjekovu sredinu i prostorno uređenje SIV-a; član žirija za dodjelu Nagrade AVNOJ-a za Crnu Goru za oblast projektovanja i urbanizma i dr.
Objavio je u domaćim stručnim publikacijama preko pedeset naučnih i stručnih radova iz oblasti arhitekture i urbanizma objavljenih u domaćim stručnim publikacijama. Autor je desetak naučno-istraživačkih projekata. Objavio je knjige pod naslovom Standardi u urbanističkom planiranju (1964), Tercijalne djelatnosti kod izrade Generalnih urbanističkih planova (1969), te univerzitetski udžbenik u dva toma Elementi i konstrukcije zgrada(1999) za studente Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta. Autor je monografije o zemljotresu iz 1979. godine. Autor je i više značajnih jedinica iz oblasti urbanizma i arhitekture u Likovnoj enciklopediji Jugoslavije (1984) i Enciklopediji Crne Gore. Koautor je knjige Arhitektura na tlu Jugoslavije (1986). Napisao je i objavio preko četrdeset stručnih radova i ekspertiza. Autor je preko pedeset prostornih, generalnih i detaljnih urbanističkih planova i urbanističkih projekata realizovanih na području Titograda i Crne Gore. Autor je preko dvadeset arhitektonskih projekata iz oblasti stambenih i javnih objekata realizovanih na području Crne Gore, a posebno Podgorice. Bio je mentor brojnim diplomcima, magistrantima i doktorantima na fakultetima u Podgorici, Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. U toku svoje profesionalne karijere sarađivao je sa mnogim društvenim i privrednim organizacijama u Crnoj Gori, Jugoslaviji i Evropi. Od objavljenih radova u naučno-istraživačkoj djelatnosti najznačajniji su između ostalih: Kulturno istorijski spomenici, gradske i ruralne aglomeracije na obalama Skadarskog jezera (1980), Arhitektura XX vijeka u Crnoj Gori (1992), Katastrofalni zemljotres u Crnoj Gori kao opomena i putokaz (1988), Arhitektura XIX i XX vijeka u Crnoj Gori (1994), Urbano i graditeljsko nasljeđe Crne Gore u funkciji razvoja sa posebnim osvrtom na istorijski razvoj i razvojne perspektive, Istorijski i graditeljski razvitak Podgorice (1988), Jedan broj objekata i njihovi autori u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori (1997), Studija o prostornom urbanom aspektu smanjenja seizmičkog rizika (1987). U značajne urbanističke planove koji su realizovani ubrajaju se Generalni urbanistički plan Titograda usvojen 15.01.1965. godine. nakon čijeg je usvajanja autor nagrađen Nagradom Oslobođenja Titograda za 1965. godine. Autor je revizije Generalnog urbanističkog plana iz 1974. godine sa saradnicima. Rukovodio je i bio glavni planer Prostornog plana Sjeverne Crne Gore u projektu Južni Jadran (projekat pomoći UN, 1970), te velikog broja Detaljnih urbanističkih planova u Podgorici i drugim gradovima u Crnoj Gori.
Za stručni rad dobio je sedam nagrada na javnim saveznim i republičkim arhitektonskim konkursima, pet plaketa, dva javna priznanja i nekoliko zahvalnica; Borbinu nagradu i Nagradu Oslobođenja Titograda. Dobitnik je Zlatne plakete Boris Kidrič Saveza tehničkih kultura Jugoslavije; Plakete Zajednica opština Crne Gore za doprinos razvoju međuopštinske saradnje u oblasti planiranja i komunalne djelatnosti; Plakete Građevinskog fakulteta u Podgorici za doprinos razvoju fakulteta kao i Plakete i zlatnika povodom Jubileja 10 godina postojanja Arhitektonskog fakulteta u Podgorici, za doprinos razvoju fakulteta.

Iz privatne arhive...

Od realizovanih arhitektonskih objekata najznačajniji su:

Politika privatnosti

Ovaj sajt koristi kolačiće kako bi unapredio funkcionalnost stranica, prilagodio i analizirao saobraćaj. Informacije o korišćenju web-sajta djelimo sa partnerima za društvene mreže, analitiku i oglašavanje. Više o kolačićima pročitajte u Zaštita podataka o ličnosti na našoj web prezentaciji.