Projekat obrazovanja za buduću generaciju izaziva nas da preispitamo načine na koje predajemo i učimo. Umjesto sterilne kutije sa učiteljima ispred i djecom u prvim redovima koja slušaju, stvoreno je okruženje za učenje u kojem se podstiču otkrivanje, radoznalost, interakcija sa prirodom i učenje zasnovano na aktivnostima kako bi se promovisao holistički razvoj djece.

Djeca instinktivno rade ono što je važno za razvoj mozga, te se stoga vrte u krug, skaču; a roditelji im to često brane jer se boje da ne padnu ‒ što je pogrešno. Kretanje je važno i mozak se najviše razvija tokom trčanja, ali ne po pravoj liniji već upravo po krugu. Primarna ideja jeste kreiranje otvorenih, transparentnih prostora, gdje se djeca mogu igrati i učiti od okoline. Na taj način djeca razvijaju i biofiliju (ljubav prema svemu što je živo).Koncept je upravo ‒ bez oštrih uglova.

Vrtić sadrži više kružnih prostora uokvirenih osnovnim bojama i osnovu organskog oblika. Ova vizija se ostvaruje kroz dizajn jezika zasnovanom na prirodi i njenim strukturnim oblicima koji nadahnjuju razigrano istraživanje svijeta. Vrtić mora zadovoljiti potrebe svojih korisnika ‒ djece, gdje se prostor mora prilagoditi svim radnjama koje u njemu obavljaju. Kako mlađi uče od starijih, došlo je do mogućnosti spoja dvije uzrasne grupe zbog bolje socijalizacije i mentalnog napretka djece.

Sa arhitektonske tačke gledišta, omotavanje zgrade moglo bi da dovede do praznina u različitim oblicima. Vrtić se nalazi „između dvije ploče” a fasada je element koji jednostavno odvaja unutrašnjost od spoljašnosti. Krug sugeriše mnoge analogije (rupa, oko, mjesec, igra…). Karakteristika objekta je izrazito prisustvo prirodnih elemenata, ne samo u ekološkom smislu već i u smislu njegovog organskog sadržaja. Terase su spona prostora sa prirodom.