Idejno rješenje pozorišta u Podgorici
u kategoriji Studentski rad
Kategorija: Studentski rad
Autor: Sara Stojkanović
Naslov: Idejno rješenje pozorišta u Podgorici
Godina izrade projekta: 2020-2021.
Opis rada
Na masterplanu, cilj je bio uočiti i smjestiti gradske tokove u centar diskusije. Moguće konekcije su kombinovane kako bi bilo moguće nacrtati serije veza koje sijeku, ili utiču na lokaciju.
Kao softver analize korišćeno je mapiranje grada, te analiziranje mreža, njihovo kategorisanje, rad na različitim razmjerama i posmatranje kako oboje utiču ili je uticano na njh od strane okolnog programa, građevina. Ovo nas dovodi do stvaranja serije puteva-mostova, sa ciljem ’zašivanja’ urbane matrice i podsticanja potrebe za funkcionalnim vezama između sjeverne i južne strane bloka, za početak.
Ovi putevi se najviše odnose na sporu pokretljivost, misleći na bicikliste i pješake, i povezuju se sa ostalim urbanim rutama. Zakrivljenost ovih puteva, ne samo da poziva na organsku dinamiku urbanih tokova, već podstiče stvaranje suspendovanih područja. Analiza urbanih tokova pruža novi način tematizovanja ovih mostova tj. staza koje će povezati urbane djelove prema njihovoj tipologiji. Recimo, na mjestu gdje je prekinut park – plan je da se jaz premosti u vidu zelene staze kao reinterpretacije ideje kontinuiteta, te na taj način ulice mogu biti povezane mostovima za bicikliste, podstičući vid aktivnosti, a nastavljajući saobraćajni tok.
Dakle, infrastruktura uzima u obzir ograničenja prethodne urbane matrice, pokušavajući da apsolvira probleme spajajući grad ponovo, ali ovog puta polazeći od toga ko ga koristi – a to su ljudi.
U svom širenju, struktura oponaša stvaranje zvučnih talasa i rasta frekvencija prikupljenih na lokaciji, nalazeći oslonac na glavnim stazama. Pozorište obuhvata dio mostova, odvaja se, pa ga opet prihvata, praveći put dijelom svoje strukture i koncepta. Pozorište, dakle, projektuje svoje postojanje na stazu. U cjelini se prati karakterističan kurs novih putanja, prebacujući njihove ambicije u arhitektonske razmjere. Osnovna definicija šta je to arhitektura, šta je lokacija i šta je okolina, nestaju u ovakvom primjeru koji izlazi iz klasifikacija i definicija.
Na ovaj način su formirane funkcionalne mase iz kojih imamo prostorni sklop koji funkcioniše kao cjelina povezana sa dvije komunikacione dijagonale, koje dinamički popunjavaju cjelinu.
Kao polaznu ideju uzeli smo krug, jer nema početak, nema kraj, nema uglove, nema stranice. Smatrali smo da krug ne ograničava ali daje formu, u njemu i van njega je sve u pokretu i nudi potencijal. Krug i tačka imaju zajednička simbolička svojstva: savršenost, homo- genost, odsustvo razlikovanja ili podjele. Krug je znak sklada ‒ arhitektonske forme se često zasnivaju na dijeljenju kruga. S obzirom na činjenicu da se vrtić sastoji iz tri dijela: vrtića, jaslica i administracije, trebalo je razdvojiti te jedinice u cjeline ali ih takođe ostaviti u toploj vezi. Novi oblik vrtića predstavlja zatvoreni objekat, razdvajanjem cjelina dobijaju se tri dijela, koja oblikuju poluotvoreni objekat, koji svojom koncepcijom formira zaštitu oko atrijuma od buke, prolaznika i svega ostalog. Topla veza između jedinica vrtića, jaslica i administracije ostvarena je u vidu prolaza koji se spajaju u jednu tačku, u sami centar atrijuma, gdje je posađeno drvo kao simbol života i znanja.
Na ovaj način su se formirala nova naselja koja će biti u najvećoj mjeri namijenjena turizmu, ugostiteljstvu i sportskim aktivnostima. Spotske aktivnosti će se najviše ogledati kroz pješačke i biciklističke staze, koje do sada nijesu bile dio opštine Plav. Postojeće strukture u potpunosti će se sačuvati, gdje će biti izvršena rekonstrukcija gdje je potrebna i one će postati dio novog projekta. Novoprojektovane strukture naselja uklopiti će se sa već postojećim, kako kroz vizuelne efekte tako i kroz gabaritnost strukture. Jedna od najvećih prednosti projekta jeste upošljavanje stanovništva i mogućnost prodaje tradicionalnih i domaćih proizvoda kao i uzgoj istih.
Strukture su projektovane od čelika i njihova boja je žuta, a takođe su i numerisane, počevši od Bijelog Polja. Na svakom od tornjeva bi se kačio box koji predstavlja dopunu sadržaja i otvara vidike ka najvećim potencijalima mjesta u kom se nalazi.
Sa arhitektonske tačke gledišta, omotavanje zgrade moglo bi da dovede do praznina u različitim oblicima. Vrtić se nalazi „između dvije ploče” a fasada je element koji jednostavno odvaja unutrašnjost od spoljašnosti. Krug sugeriše mnoge analogije (rupa, oko, mjesec, igra…). Karakteristika objekta je izrazito prisustvo prirodnih elemenata, ne samo u ekološkom smislu već i u smislu njegovog organskog sadržaja. Terase su spona prostora sa prirodom.
Koncept vrtića u Šavniku je usko vezan za lokaciju. Lokacije na sjeveru Crne Gore zahtijevaju projektovanje krovova u skladu sa zimskim periodima koji su uglavnom sniježni.
